SOBNO/SAKSIJSKO/BILJE

Istorija sobnog cveća



Potraga za sobnim cvećem duga je priča o izvanrednom ljudskom trudu. Na zidovima hrama egipatskog faraona Tutmosa trećeg u Karnaku nalaze se rezbarije koje prikazuju gotovo tri stotine biljaka donesenih kao ratni plen sa vojnog pohoda na Siriju, koji se odigrao 5000 godina pre naše ere. Retki su tako rani zapisi, ali zna se da su to u prvom redu bile biljke namenjene za hranu i druge korisne svrhe. U poslednjih 500 godina botaničari i hortikulturni radnici traže biljke u interesu nauke i za potrebe vrtlara. Njihova istraživačka i skupljačka volja ne poznaje granice.




Rano u 17 veku dva Johna Tradescanta vrtlari kralja Charlesa prvog, zaslužni su za donošenje mnogih biljaka u Englesku. Otac ih je donosio iz Rusije, a sin iz Virginije. Uvezli su ukusno voće, cveće, kao što su floks, lupina, pasiflora i drveće na primer ariš i tulipanovac. Kasniji istraživači koji su išli u tropske zemlje, doneli su sa sobom biljke koje je trebalo uzgajati u staklenicima. Od njih su se razvile mnoge današnje sobne biljke.




Razmena novih biljaka bila je sasvim uobičajena, tako da se jednom otkrivena biljka ubrzo počela uzgajati u nekoliko zemalja. Mimosa pudica, na primer, biljka je koju je mlađi Tradescant doneo u Evropu sa Barbadosa 1638 god. Nekoliko stotina godina kasnije, Pierre D'Incarville, francuski jezutski misionar u Pekingu nadajući se da će privoleti kineskog cara Ch'ien Lunga na zamenu kineskog bilja za ono koje raste u Evropi, podmitio ga je sa dve biljke Mimosa. Cara je zabavljalo reagovanje biljke na dodir, pa je poverio d'Incarvilleu da vodi carske vrtove.




Misionari, diplomati, zaposleni u trgovačkim kompanijama (posebno njihovi lekari) i kapetani brodova bili su šareno društvo povremenih sakupljača bilja u svim delovima sveta. Neki su napravili velika dela. Na primer: Jean Delavey jezuitski sveštenik kojem je sedište bilo blizu Kantona, poslao je 200 hiljada primeraka bilja prironjačkom muzeju u Parizu. Ipak su glavni posao sakupljanja biljaka obavili pravi botaničari, prirodnjaci i hortikulturisti ili obični vrtlari kako su ih snobovski nazivali. Neki su od njih bili bogati amateri sa dovoljno oduševljenja, vremena i novca da izvan zemlje provedu mnoge naporne godine. Većina je imala pokrovitelje. Botaničke ili hortikulturne vrtove ili društva, komercijalne rasadnike kraljevske ili aristokratske porodice, za koje je uzgajanje retkih biljaka bilo još jedan znak prestiža.




U Rusiji, carice Ana, Elizabeta i Katarina Velika bile su pokroviteljice većine ekstravagantnih naučnih istraživanja, u koje su bile uključene i prirodne nauke. Zbog pomanjkanja ruskih naučnika u njima su sudelovali uglavnom nemci.




Engleski kralj George treći, koji je zajedno sa svojom majkom zaslužan za osnivanje Kraljevskog botaničkog vrta u Kewu poslao je prvog stalnog profesionalnog sakupljača bilja u Kinu. Kraljev razuzdani nezakoniti sin, George Rex takođe je pridoneo zbirci sobnih biljaka. Na njegovom imanju u Južnoj africi, neki vrtlar iz Kewa otkrio je vrste Streptocarpus Rexii i Clivia nobilis. U vreme vladavine Georgea trećeg, njegov prijatelj i vrtlarski savetnik Sir Joseph Banks bio je nekrunisani kralj britanske hortikulture i svetac - zaštitnik istraživača bilja, iako ga takvim nisu svi smatrali. Bio je autokrat, što je razumljivo s obzirom na obrazovanje koje je stekao u Harrowu, Etonu i Hristovoj crkvi u Oxfordu i na nasleđeno bogatstvo. Imao je uticajne prijatelje i u sve se mešao. Banx je i sam bio botanički istraživač, prvo na Labradoru i New Foundlandu, a onda u Australiji sa kapetanom Cookom od 1768 do 1771 godine. Kad je postao kraljevski savetnik za vrtove u Kewu razaslao je sakupljače bilja na sve strane, u Južnu i Severnu Ameriku, Australiju, na ostrva Tihog okeana u Indiju i Južnu Afriku. Velike količine semenja i bilja slivale su se u Kew, iako je mnogo više bilja propalo na putu ili je izgubljeno na moru.




U 19 veku egzotično bilje postalo je unosan posao, jer je sve više ljudi počelo uzgajati biljke u svojim domovima. Kina, Japan i Južna Amerika bile su prepravljene sakupljačima iz preduzeća za uzgoj bilja, koji su tražili tropske biljke kako bi zadovoljili potrebe društva.




Početkom tog veka poslenja modna ludost bili su kaktusi. Isprva su bili skupi ali kad im je cena pala počeli su ih uzgajati svi, bez obzira na stalež. Charles Dickens istakao je da je jedna slabost dadilje Paula Dombeysa, gospođe Pipchin, bila ljubav prema kaktusima. Onda je počelo ludovanje za papratima. U godini 1848 uzgoj paprati proglašen je "modnom obavezom". Od 1856 prema Gardner's Chronicalu, paprat je postala sveopšti ljubimac. Krajem veka modna ludost bile su orhideje.




Veliko oduševljenje za sobno bilje zatim je splasnulo i sve dok nisu prošla dva svetska rata i velika svetska kriza između njih uzgoj sobnog bilja nije dostigao prethodnu važnost.




Kina i Japan dali su veliki doprinos ukrašavanju naših prozora uprkos tome što strancima dugo vremena nije bilo dopušteno da posećuju te zemlje: od početka 17 veka Japan je bio zatvoren za strance 200 godina. Zbog duge hortikulturne tradicije u obe zemlje mnoga "otkrića" bila su stvari kultivisane podvrste. Kineski doprinos su vrste rodova Aspidistra Gardenija i mnoštvo ljiljana. Mnoge vrste roda Hydrangea i Chrisanthemom dolaze iz Japana.




Severna Amerika je dala mnogo više biljaka za uzgoj u vrtu nego u kući. Kolonosti 16 veka doneli su u Evropu biljke sa istočne obale, ali su početkom 19 veka botaničari pošli stopama Lewisa i Clarkea prema zapadu, hrabro prkoseći neprijateljstvu Indijanaca i komaraca.




Iz Centralne I Južne Amerike i Kariba došle su mnogobrojne egzotične biljke među kojima rodovi Fuchsia, Philodendron, Monstera, Calathea, Rhoeo, Dieffenbachia i Bromelije.




Sakupljači biljaka klonili su se dugo vremena severne Afrike zbog opasnosti da ne padnu u ropstvo. U ekvatorijalnoj Africi pretila je opasnost smrti od malarije ali nagrada za nju bila je Impatiens Wallerana, rodovi Dracaena i Sansevieria. Na vrhu Južne Afrike žetva je bila bogata, uključujući različite vrste rodova Erica, Gladiolus, Chlorophytum, Pelargonium i Saintpaulia.




Istočna Indija privlačila je kasnije sakupljače biljaka, koji su tragali po svetu za orhidejama, a sa Polinezije potiču još uvek popularne biljke kao što su Pandanus Veitchii, vrsta roda Codiaeum i više vrsta roda dracaena.




Rani sakupljači biljaka smatrali su teškim skupljanje u Australiji i na Novom Zelandu jer im je u tim zemljama pretila opasnost od ljudoždera, osim toga mnoge od tih biljaka nisu bile pogodne za severnu hemisferu. Ipak, odatle imamo vrstu Cissus Antarctica, različite vrste roda Eucalyptus i Callistemon i biljka Hoya Carnosa.

Planirajte biljke




Većina zbirki biljaka nastaje slučajno, kao poklon ili kupovina nasumice, iako je upravo u tome draž, mogu nastati i mnogi problemi ako držite različite biljke zajedno ili ako ih smestite na nepodesno mesto u sobi. Možda ćete pomisliti da nemate dovoljno bilja da bi ono zahtevalo neki razrađen plan, ali ako ne budete pažljivi ono što posedujete uskoro se može pretvoriti u uvelu gomilu žutog lišća.


Pre nego što stvarate ili dopunjavate zbirku morate voditi računa o nekoliko činilaca. Temeljno razmotrite zahteve koji se pred vas postavljaju: hoćete li imati vremena i sklonosti da se brinete o potrebama svojih biljaka? Vodite li usamljenički život ili ste veoma društveni? Šta je sa ostalim ukućanima – mala deca, kućne životinje, osobe podložne alergijama – koji žive u istom prostoru? Morate misliti o veličini, arhitektonskim rešenjima i dekoru prostora u koji nameravate da smestite bilje: kakvo je osvetljenje, koja vrsta grejanja, stepen vlažnosti i na kraju kako želite da izgleda određeni prostor. Imajući sve to na umu, lakše ćete odabrati broj i vrstu biljaka koje najbolje odgovaraju vašim prilikama.


Najbolji način za stvaranje zbirke je da počnete sa biljkom koja cveta i ne zahteva mnogo truda, kao što je hortenzija. Možete odabrati boju koja će vam pristajati uz dekor. Ako biljka uvene, neprimetno je možete ukloniti ali ako dobro uspeva, što će se dogoditi ako je smestite na hladno i tamno mesto, postaće dekorativan detalj, a ne gomila zelenila. Na neupdaljiv način će uneti boju u sumornu sobu.


Možda želite da oživite svoj enterijer izražajnim biljkama. Tada odaberite bujnu odraslu palmu, kakva je Howeia: još efektnije će biti ako dve palme smestite simetrično: možda ćete se opredeliti za jednu od brojnih vrsta dracena. Sličan utisak može dočarati i još veća biljka kao juka (Yucca).


Možda ćete zaželeti da ukrasite kuću mnoštvom zelenila, tako da izgleda kao da biljke prožimaju čitav prostor. Tada ćete zaista morati dobro da razmislite o razmeštaju biljaka. U prostranoj sobi sobi sa mnogo prozora, nekoliko polica i plafonskih greda koje mogu da posluže kao podupirač biljkama penjačicama, pravom biljkom na pravom mestu možete da postignete začuđujući efekat, kontrast cveća i lišća, velikih i malih biljaka, gipkih penjačica i kompaktnih oblika kaktusa. Nemojte zaboraviti da biljke treba redovno zalivati i prihranjivati. Neravnomernim zalivanjem i prihranjivanjem nekim biljkama ćete pružiti više nego što im je potrebno dok ćete drugima uskratiti.


Pored toga što će dugačka niska polica ukrašena nizom paprati izgledati lepše, pametno će biti iskorišćen senovit položaj koji odgovara tim biljkama. Uglove ispunite višim biljkama – dracena, na primer, ima grubu koru pa fikus ljupkim lišćem čini uspeli kontrast. Velike prozore možete ili ispuniti biljkama koje vole sunce, ili ugraditi u njih police za okrugle kaktuse. Treća je mogućnost da ga zaklonite biljkom iz porodice fikusa ali ne smete da dopustite da naraste toliko da sakrije čitav prozor.


Uz dobar raspored biljaka, jedna soba može da izgleda kao mnogo različitih prostorija ali pri ukrašavanju gradskog prostora biljkama nezaboravite da svaka biljka ima određen karakter stvroren uslovima života na svom prirodnom staništu. Ništa ne može promeniti njene osnovne potrebe i zato je važno da biljke za svoju zbirku odaberete i smestite tako da ne bude većih sukobljavanja između biljnog i ljudskog sveta.

Difenbahija

Difenbahija je najlepša biljka koja potice iz Brazila a dobila je ime po Dieffenbachu, koji je 1830 godine bio vrtlar carske palate Schonbrunn u Austriji.www.cvecara-neven.com/modules/coppermine/albums/userpics/10000/976.jpgPrve vrste difenbahije doneli su u Evropu pocetkom 19 veka, Belgijski i Engleski sakupljaci biljaka iz tropskih predela Južne Amerike.

Danas se difenbahija najviše gaji u Sjedinjenim Americkim državama.

Difenbahije imaju široke, izražajne listove sa jasno podeljenim šarama koje variraju od vrste do vrste. Doskora su se uzgajale u tropskim botanickim vrtovima ali sa malo znanja i nege danas pristupacni varijeteti mogu se uspešno uzgajati u kuci, a i u vodenoj kulturi. Difenbahije bolje podnose poluzasenjena mesta nego mnoge druge šarene biljke. Zbog toga se mogu saditi zajedno sa zelenim debelolisnim vrstama što rastu u tamnijim uslovima.

Sok difenbahije poznat je kao vrlo otrovan. Ako dodje na usne ili u usta, jezik natekne i nastanu poteškoce u govoru.

Kako difenbahije rastu, tako im prirodno otpada donje lišce. Stablo može postati previsoko i nestabilno. Tada ga morate podseci i pustiti da ponovo istera nove listove.

KARAKTERISTIKE:

Velicina: manji varijeteti mogu narasti do 60cm, a veci varijeteti mogu dostici visinu i do 120 santimetara.

Rast: raste prilicno brzo 30 - 45 cm godišnje u zavisnosti od vrste.

Doba cvetanja: veoma retko ali u idealnim uslovima odredjene vrste starijih biljaka cvetaju. Cvet je zelen, nežan i neupadljiv. Miris: biljka bez mirisa.

Svetlo: odgovara im svetlo iako ne moraju obavezno stajati na prozoru. To je posebno važno za jace prošarane vrste.

Temperatura: otpornija je nego što se misli. Odgovara joj 15 - 18°C ali krace vreme može preživeti i pri 10°C iako zbog toga ponekad izgubi donje listove. Najviša letnja temperatura može biti 24°C ali tada stepen vlažnosti vazduha mora biti znatno viši.

Voda: koristite pretežno kišnicu. Zimi mora biti mlaka. Dobro zalivajte u prolece i leto, dva do tri puta nedeljno. Zimi držite zemlju samo malo vlažnom zalivajuci samo svakih sedam do osam dana.

Prehranjivanje: leti dodajte vodi tecno hranjivo jedanput mesecno.

Vazduh: podnose razlicite uslove osim gasnih isparenja i promaje.

Presadjivanje: jednom godišnje u prolece. Svaki put je stavite u dva broja vecu saksiju.

Obrezivanje: odstranite donje listove kada uvenu. Ako biljka suviše nepravilno raste podrežite je na 10 cm iznad zemlje i ona ce ponovo poterati nove listove. Uzmite gornji deo vrha stabljike ili odsecak stabljike,kao reznicu, da razmnožite nove biljke. Da zaštitite ruke od soka navucite rukavice.

Razmnožavanje: neki varijeteti se razmnožavaju izdancima ,koji leti pri dnu izrastu. Vecina se zakorenjuje vršnim reznicama ili odseccima stabljike dugackim 8 cm. Pustite ih dva dana da se osuše i nakon toga ih stavite u zemlju u toplo klijalište pri 21 - 24°C i držite zemlju dobro navlaženom.

Životni vek: može potrajati vrlo dugo, medjutim kako listovi prirodno odumiru stabljike se izdužuju pa ih je dobro zamenjivati svake tri do cetiri godine.

Biljke pratilice: manji varijeteti rastu dobro u mešanim nasadima sa vecinom drugih biljaka. Vece biljke se odgajaju zasebno.

Laka/teška: zahtevaju izvesno iskustvo u gajenju biljaka.

Meni omiljena sobna biljka je nolina (zovu je i "slonova stopa")...

koja u prirodi izgleda ovako

Jako sporo raste i potrebne su decenije da bi izgledala kao biljka u saksiji na prvoj slici.

alme


Palme su priznate kao najlepše i najdekorativnije sobne biljke. One su rasprostranjene u celoj subtropskoj i tropskoj oblasti. Ima ih preko hiljadu vrsta i raznih oblika, manjih i većih, ali nisu sve pogodne za gajenje i negu u stanu. Krasi ih njihovo raznovrsno, široko, lepezasto i perasto lišće, koje može biti svetle ili tamno - zelene, žućkaste ili sivkaste boje. Njihovo gajenje nije tako prosto i jednostavno. Odrasle jedinke narastu u kući 3 - 4 m vrlo sporo, možda dva lista godišnje, u stakleniku malo brže.
Podnose tamna i senovita mesta, iako brže raste na svetlu. Palma Kencija podnosi zimi nisku temperaturu do 10°C, iako joj više odgovara 16°C. Najviša letnja temperatura može biti 24°C. Zimi ih držati samo vlažnim, zalivajući svakih 10 - 14 dana. Leti zalivajte barem dva puta nedeljno. Leti dodajte vodi tečno hranjivo svakih 14 dana. Leti im godi prskanje raspršivačem za finu maglu dvaput, a zimi jedanput nedeljno. Podnose različite uslove vazduha koje stvara čovek ali ne godi im dugi boravak u prostoriji bez prozračivanja. Ne trpe promaju. Presađivanje: dok je mlada jedanput godišnje u proleće. Odraslim biljkama u velikim posudama u proleće samo zemenjujte površinski sloj zemlje. Za palme su najbolje duboke saksije. Ne treba ih stavljati u plitke posude. Odstranjujte mrtve listove što se povremno javljaju pri dnu biljke. Mogu trajati vrlo dugo ako se zimi previše ne zalivaju jer tada naglo trunu i venu.

Asplenium nidus avis

Asplenijumi cine veliku porodicu paprati (Aspleniaceae), koja ima gotovo 700 vrsta. Nalazimo ih širom sveta od tropske Afrike do umerenog podrucja Novog Zelanda. Ime roda potice od grcke reci koja oznacava "lek za slezinu", jer je biljka služila u narodnoj medicini.Dve vrste su dopadljive i zanimljive sobne biljke. Pogodne su i za nasadne i u bocama, vrtice od paprati i za vlažnu atmosferu kupaonica. Prva je Asplenium nidus avis. Listovi su joj svetlo zeleni, pomalo kožasti i imaju smedje žile koje se pružaju dužinom lista, a posebno su izražene pri dnu i na polecini lista. Vrsta je epifit, a potice iz severne, australije gde listovi mogu narasti i do 150 cm.

Drugi Asplenijum koji se uzgaja u kuci jeste A. Bullbiferum, podjednako je zanimljiv ali ne i tako upadljiv. Ta biljka potice sa Novog Zelanda i podnožja planina u Indiji. Na ivici njenih odraslih listova pojavljuju se mlade biljcice, koje se mogu veoma lako otrgnuti i ako se posade u pešcano tlo uskoro narastu nove biljke.

Kao i svim papratima, Asplenijumima je potrebno vlažno delimicmo zasenjeno mesto. A. Nidus Avis izgleda veoma lepo na titravom svetlu koje prolazi kroz njegove svetlo zelene listove. Izaberite biljku sa svežim a ne sa sparušenim listovima i izbegavajte one sa ošte&c;enim listovima ili smedjim vrhovima.

KARAKTERISTIKE:

Velicina: listovi narastu dugacki do 60 cm a široki do 20 cm, iako se vecina biljaka prodaje u pola te velicine. Biljke ostaju manje ako ih držite u maloj posudi.

Rast: rastu prilicno brzo. Mogu dostici punu velicinu u jednoj godini.

Svetlo: odgovara im poluzasenjen položaj. A. nidus avis podnosi veliko otvoreno sunc;evo svetlo, ali listovi blede i gube sjaj.

Temperature: prilicno je otporna. Zimi je najpovoljnija prosecna temperatura od 15°C. A. bulbiferum je otporna i može podneti cak 1°C. Leti A. midus avis može podneti najviše 21 - 24°C, a A. bulbiferum 18°C.

Voda: držite ih uvek vlažnim osim ako zimi temperatura padne ispod 10°C. Tada ih zalivajte jednom ili dvaput nedeljno. Pri niskim temperaturama zalivajte jednom u 7 - 10 dana.

Prehranjivanje: u letnjim mesecima dodajte vodi svakih 14 dana polovinu propisane kolicine tecnog hranjiva.

Vlažnost vazduha: obema vrstama pogoduje kao i svim papratima, vlažan vazduh. Ako rastu pojedinacno, stavite posudu u podložak sa mokrim kamenjem da bi se povecala vlažnost vazduha.

Vazduh: otporne su na različite uslove osim na hladnu promaju zimi. Ne godi im pomeranje sa jednog mesta na drugo.

Zemlja: za paprati su najbolji tresetni komposti.

Presadjivanje: treba ih presaditi samo jednom godišnje, najbolje u prolece. Nemojte zemlju u saksiji previše pritiskati.

Životni vek: traju dugo ali, ako nakon nekoliko godina pocnu kržljati u sredini razmnožite ih izbojcima biljcica.

Biljke pratilice: Aspenium nidus avis je pogodna biljka za mešane nasade jer uživa u vlažnosti vazduha medju ostalim biljkama. Njeni svetlo zeleni, cunkoliki listovi lepo se isti&cu naspram drugih biljaka.

Laka/teška: ne uzgaja se teško.

Koprivica

Od mnogobrojnih sorti vredno je istaći: sorte jednobojnog tamno-crvenog, gotovo crnog lišća, crveno-smeđeg, smeđeg sa žutom ivicom, crvenog sa zelenom ivicom, pa onda sorte sa lišćem naročito lepih živih šara i tamno-pegavih boja. No, cvet je neprivlačan pa ga treba otkidati da ne iscrpljuje biljku.

Koprivica je doneta iz istočne Indije u Evropu.

Koprivica je dobro poznata i veoma omiljena sobna biljka. Mnogo se koristi za dekoraciju i za javne parkove. Gaji se samo zbog svog lepog i šarenog lišća. Ima je mnogo vrsta, s jednobojnim, pegavim ili šarenim lišćem. Naročito su lepe one vrste čije lišće ima bakarni sjaj.

Od mnogobrojnih sorti vredno je istaći: sorte jednobojnog tamno-crvenog, gotovo crnog lišća, crveno-smeđeg, smeđeg sa žutom ivicom, crvenog sa zelenom ivicom, pa onda sorte sa lišćem naročito lepih živih šara i tamno-pegavih boja. No, cvet je neprivlačan pa ga treba otkidati da ne iscrpljuje biljku. Koprivica ne podnosi hladnoću pa je treba zimi smestiti u prostoriju u kojoj ima dovoljno toplote, 12 do 15°C i vlažnog vazduha. Njena nega je jednostavna. Treba je samo redovno, a za vreme letnjih vrućina i po dva do tri puta dnevno obilno zalivati, po mogućstvu kišnicom ili mekom vodom, jer ona ne podnosi kreč. Ne sme se dozvoliti da se zemlja u saksiji sasuši. Ako je izložena jutarnjem suncu, njene šare i boje su intenzivnije i tada je mnogo lepša. U hladovini je ne treba držati. Traži plodnu, ali ne tešku zemlju: 3 dela klijališne, 2 dela listovke i 1 deo peska. Razmnožava se semenom ili reznicama. Veoma je pogodna za cvetne činijice u kombinaciji s drugim cvatućim ukrasnim

Kucna sreca

Soleirolia solerolli

Kucna sreca je nežna i šarmantna biljka laka za uzgajanje. Njeni zbijeni listici idealni su za jednostavne kucne aranžmane, a može se koristiti i kao podloga za vece biljke u žardinjerama ili staklenoj bašti. Njen bujan rast možete obuzdati potkresujuci je makazama ili kidajuci izdanke s vecih primeraka. Treba ih stalno potkresivati što jeste dosadan ali neizbežan posao.Svetlost: Fina svetlost ce biljci dati cvrstinu, ali izbegavajte direktno sunce koje ce sparušiti nežne listice.

Sobna temperatura: Podnosi i -5°C, dok visoke temperature uticu na neuredan rast. Idealna je niža temperatura oko 10-16°C.

Zalivanje: Zemlja treba da bude vlažna. Listovi ce brzo požuteti ako se biljka osuši. Više temperature iziskuju vecu vlagu.

Posebna nega: Jedino o cemu treba da vodite računa jeste da se ova biljka ne osuši. Da biste dobili nove biljke iskopajte kašikom jedan njen deo i zasadite ga u saksiju sa svežom zemljom. Držite je na hladnom i vlažnom mestu i uskoroce poceti da ispunjava saksiju.

Visina: 18 cm.

Mesto: Na prozorskoj dasci na severnoj strani.

Šeflera (lat.Schefflera) Ispis E-mail
To je biljka koja ima tamnozelene ili prošarane listove koji su razdijeljeni na 7-9 dijelova i nalaze se na dugim stapkama. Varietet sa prošaranim listovima treba biti na svijetlo položaju, bez direktnog podnevnog sunca, dokce posve zelena uspijevati i u tamnijem dijelu no nešto sporije ce rasti. Potrebno im je dosta vlage pa se preporuca vazu staviti u još jednu vecu i medjuprostor ispuniti pjeskom ili tresetom kako bi se zadržala što vece vlažnost. Mogu se staviti i kamencici u podložak. Ljeti je treba zalijevati 2-3 puta tjedno dok zimi otprilike svakih 5-6 dana. Tokom proljeca i ljeta svaka 2 tjedna vodi za zalijevanje dodajte tekuce gnojivo za lisnate biljke.

Razne sobne biljke ne samo da su ukras doma, vec "gutaju" i razne stetne materije iz vazduha, darujuci vas kiseonikom.



svakom domu treba da rastu kaktusi, kazu strucnjaci. Sto veci - to bolji! Ovi bodljikavi ukrasi upijaju radioaktivne cestice iz vazduha. Osim toga, kako jos navode, biopolje kaktusa stimulise erogene zone oba pola. Ove"zelene vojnike" treba rasporediti u "prve borbene redove", odmah pored prozora.

Da bi ste dezinfikovali i dezodorisali vazduh u prostoriji, nabavite bar jedan korencic muskatle. Dokazano je da ova biljka pomaze kod nesanice i glavobolje.


Limun, ili drvo nekog drugog citrusa, mocan je cistac vazduha i veoma dobro utice na vegetativni nervni sistem organizma. Ruza - kraljica cveca, ako raste u stanu zajedno sa bosiljkom i nanom, garantuje cist vazduh u prostoriji.


Naucnici koji se bave uticajem biljaka na ljudski organizam savetuju da se u stanovima gaje i beli i crni luk u jednoj saksiji. Oni prociscavaju vazduh i garantuju miran san, bez nocnih mora. O Vasem zdravlju brinu i "fluidi" persuna celera i mirodjije.

Chlorophytum Hlorofitum

Dekorativni, linearni listovi su zbijeni u gustu rozetu.
Na dugim cvetnim stablima, po precvetavanju se razvijaju rozete mladih biljaka.
Leti se gaji na sunčanim i polusenovitim mestima uz obilno zalivanje, a zimi u prohladnim prostorijama uz smanjeno zalivanje.

Scindapsus Scindapsus
Puzava dekorativna biljka koja zahteva sobne temperature, umereno zalivanje i često orošavanje

Aglaonema – Aglaonema opp.


Sobna biljka koja je iz porodice Aracee
a stigla nam je iz Filipina, Bornea i Indonezije. Ime je dobila
najvjerojatnije po svome predivnom lišću. Jer joj je ime izvedeno iz
grčkog jezika a u prijevodu bi značilo „svjetleća nit“.
Aglaonema ima oko 40 - 50 vrsta!
Najpoznatije u nas, i najčešće uzgajane kao sobno cvijeće su: Aglaonema
trewbii, Aglaonema pseudo bracteatum i Aglaonema crispum.
Ovo je iznimno dekorativna biljka
koja nije jako zahtjevna za brigu i uzgoj. Možete je staviti i na dosta
sjenovita mjesta i ona će biti zadovoljna. Isto tako dobro će podnijeti
i kraća vremenska razdoblja na direktnome suncu.

Zalijevanje je potrebno tijekom ljetnih dana
svaki 4-5 dana, a tekuće gnojivo dodavati svakih 15 dana. Te ju jednom
do dva puta tjedno prskati s vodom. Dok u zimskom razdoblju treba
polijevati samo onda kada se zemlja prosuši i bude suha. I zimi može
živjeti u suhim prostorijama. A idealna temperatura za uzgoj ove sobne
biljke je između 18 i 14 *C.
Nemojte koristiti sjajila za lišće kod ove biljke jer će joj to naškoditi. Nego samo s mokrom krpom obrišite lišće kada se nakupi prašina na njem.
Kada dođe proljeće
biljku treba presaditi i to svake godine. Presađujete ju uvijek u
proljeće i to u laganu mješavinu zemlje s tresetom, te malo pijeska i
perlita. Isto tako u proljeće se vrši i razmnožavanje. Točnije u
svibnju!

Razmnožavanje je vrlo jednostavno.
Sve što trebate da učinite je da, kao što smo već rekli u svibnju
razdvojite busene i posadite ih u posude s tresetom i pijeskom.
Napomena:
Ukoliko listovi na biljci počinju da žute, to Vam je od previše
zalijevanja, a isto tako to se dešava ukoliko vam je biljka u
prohladnoj prostoriji. Te ju zna napasti i štitasta uš, koju možete
prepoznati i vidjeti ukoliko sa donje strane lista primijetite bijele
mrlje.

Ginura – lat. Gynura aurantiaca


Sobni cvijet koji potječe
iz južne Azije i Indonezije. Prepoznatljiv po svom ljubičastom lišću.
Biljka je puzava i može narasti i do jedan metar dužine. Cvijeta
tijekom ljeta sa žutim cvjetovima veličine 1-2 centimetra.
Voli sunčana i svijetla mjesta na kojem nije izložena direktnome suncu. Ukoliko nema dovoljno svijetlosti, biljka ce izgubiti svoju predivnu ljubičastu boju.
Ginura vrlo dobro podnosi
centralno grijanje i suhi zrak. Isto tako tolerantna je i prema
umjerenoj hladnoći. A tijekom ljeta se može iznesti i u vrt, na
sjenovito mjesto.

Zalijevati ju redovito
svakih tri do pet dana tijekom ljeta i jednom tjednom zimi.
Prihranjivanje možete vršiti jednom do dva puta mjesečno tijekom ljeta.
I izbjegavajte prskanje vode po lišću.


Biljku svake dvije do tri
godine potrebno presaditi u novu i svježi propusni humus.

Sobni zvončić - lat. Campanula isophylla


Sobna cjetajuća biljka
koja dobro cvjeta na istočnom prozoru, ali procvjetat će i na
sjevernom. Kad je u cvatu, treba je zaštiti od najjačeg sunca. Najbolje
ju je nabaviti u srpnju ili kolovozu.

Ako želimo da nam biljka stalno cvjeta,
jedanput tjedno je nadohranjujemo otopinom gnojiva za cvijeće. U doba
cvjetanja redovito uklanjajte ocvale cvjetove, jer će biljka inače
stvarati sjeme i nepotrebno se iscrpljivati.

Afelandra – lat. Aphelandra squarrosa


Afelandra je prekrasni sobni cvijet
koji je porijeklom iz Brazila. Njegovo lišće je zimzeleno s
prepoznatljivim bijelim prugicama koji je posebno ističu i daju joj
dozu posebnosti. Cvjetovi su žute ili narančaste boje koji proviruju iz
braktela istih boja, te tako čine klas dužine i do desetak centimetara.
Od ovoga sobnog cvijeta postoje dvije glavne vrste koje se uzgajaju, i
to: Aphelandra leopoldi i Aphelandra lonitae.
Cvijet zahtjeva visoku vlažnost zraka
uz temperaturu koja treba iznositi od 16 do nekakvih 20*C . Također
zahtjeva mnogo svijetla, ali ne da bude na direktnome sunčanom
svijetlu.

Voli često zalijevanje,
ali pri tome treba pripaziti da joj se voda zadržava u podlošku posude,
jer to bi moglo dovesti do truljenja korijenja i propasti biljke.
Ukoliko joj ne osigurate pak dovoljnu količinu vode i nedostatak vlage
dolazi do brzog otpadanja donjih listova na biljci.
Kako bi
to spriječili, možete učiniti vrlo jednostavnu stvar. A to je da u
podložak posude stavite malo šljunka ili već nečega drugoga, što će
podiči cvijetnjak od podloška. Tako čete spriječiti direktan doticaj
vode s zemljom i korijenjem.
Biljku uz redovito zalijevanje treba i redovito svaki tjedan gnojiti s tekućim gnojivom za cvijeće.

Biljku je najbolje posaditi
u tresetastu zemlju u koju ste stavili i malu količinu šljunka radi
bolje propusnosti vlage. Kada vam biljka naraste i potrebna joj je veća
posuda treba izvršiti presađivanje. Presađivanje možete izvršiti bilo
kada tijekom godine osim u zimskom periodu tj. fazi mirovanja.
Ukoliko želite razmnožiti
Vašu biljku, to možete učiniti najbolje u kasno proljeće. I to tako da
odrežete reznicu s vrha stabljike i stavite je u vodu ili stavite u
hormon za zakorjenjivanje zelenkastih biljaka i ugurate u zemlju.