Posljednjih dana u medijima je puno riječi o DDoS (eng. Distributed Denial of Service) napadima na web portale, što je dobra prilika da se pojasni o čemu se tu zapravo radi i koje su metode odbrane od takvih napada
Da bi se razumjeli DDoS napadi, prvo je potrebno objasniti šta je DoS (eng. Denial of Service) napad. Riječ je, u najširem smislu, o napadu na neki kompjuterski servis s ciljem da se korisnicima onemogući njegovo korištenje.
Iako ima mnogo varijanata DoS napada, ovaj pojam najčešće čujemo u kontekstu napada na neku web stranicu. U praksi, to najčešće znači bombardovanje nekog servisa na web poslužitelju sa dosta velikim brojem posebno konstruiranih zahtjeva sve dok se poslužitelj ne zaguši i ne uspori do te mjere da posjetioci više ne mogu otvoriti tu web stranicu.
Ako vam ovo zvuči previše apstraktno, imajte na umu da je - tehnički gledano - sličan napad moguće napraviti i na puno primitivniji način. Na primjer, ako vas neko cijeli dan zove na telefon, niko vas drugi neće moći dobiti, ako vam neko zatrpa poštanski pretinac hiljadama pisama, teško ćete pronaći pravu poštu itd.
Takav napad moguće je izvesti sa jednog jedinog kompjutera, ali on ne bi bio naročito efikasan jer ne bi mogao poslati dovoljno zahtjeva da zaguši web poslužitelj. Ali, ukoliko se takav napad izvede sa većeg broja kompjutera, onda se on zove DDoS (eng. Distributed Denial of Service) i puno je efikasniji.
DDoS napadi su problematični jer se danas najčešće izvode putem tzv. botneta. To su mreže kompjutera zaraženih nekim trojanskim konjem ili crvom koje je moguće kontrolisati i iskoristiti na način da svi kompjuteri istovremeno pošalju velik broj zahtjeva na neku IP adresu. Iz istog razloga prilično je teško otkriti počinioca, a lako je moguće da se on ili ona nalazi u stranoj zemlji, piše Tportal.
Najveći problem kod DDoS napada je to što ih je lakše pokrenuti nego se odbraniti od njih. U praksi, tipičan DDoS napad izgleda ovako: neko sa viškom slobodnog vremena pretraži određenu grupu IP adresa dok ne nađe dovoljno kompjutera koja su otprije zaražena određenim trojanskim konjem ili crvom. Onda uz pomoć već gotovih alata (kao što je, na primjer, Stacheldraht) jednostavno "uposli" te kompjutere da napadnu neki web poslužitelj.
Da bi se saznao počinilac, stručnjaci moraju sarađivati sa ponuđačima internet usluga sa čijih je IP adresa izveden napad te napraviti detaljnu analizu sistemskih log datoteka na web poslužitelju.
Kako se odbraniti?
S druge strane, odbrana od ovakvog napada zahtijeva sposobne i dobro pripremljene sistemske administratore te hardver i softver koji omogućuje lakšu odbranu. Prvi je korak utvrditi sa kojih IP adresa dolaze napadi te kontaktirati ponuđača internet usluga odgovornog za te adrese i obavijestiti ga da je napad u toku. Isto tako, valja obavijestiti policiju.
Sa tehničkog aspekta, postoje razne mogućnosti odbrane, od jednostavnih, na primjer privremenog blokiranja čitavog saobraćaja iz određene zemlje ili sa određenog bloka IP adresa, preko naprednih i dobro konfigurisanih IDS (eng. Intrusion Detection System) sistema koji mogu pomoći u sprečavanju napada i detekciji napadača, pa do (prilično skupih) hardverskih rješenja kao što je TippingPoint.
Uspješnost odbrane ovisi i o tome koliko je napad inteligentno konstruisan. Većina napada prilično je primitivna, ali dobro organizovana grupa sposobnih, zlonamjernih hakera može prouzrokovati probleme čak i dobro pripremljenom timu. Posljednji globalni primjer je napad na Googleov Blogger, Twitter, Facebook, i Livejournal koji se dogodio 6. avgusta 2009. godine. Google je dobro podnio napad, ali Twitter i Facebook za neke korisnike bili nedostupni nekoliko sati.
U svakom slučaju, DDoS napadi ozbiljan su problem koji definitivno valja prijaviti policiji, ali valja imati i znanje i opremu da biste prepoznali i odbranili se od takvog napada te pronašli počinioca.
Izvor:(24sata.info) 
Calendar
